petak, svibnja 29, 2009

FBI rukavice – Dossier Monika

Što reći o blogu “Sweet sensation"? Dovoljno ga je samo površno pogledati i sve će se reći samo. Ne možete, a ne zaljubiti se u ovaj prekrasni blog. U ove predivne slike ... Kulinarski blog koji ne samo da mami uzdahe prekrasnim fotografijama, već i izborom jela. Kulinarski blog za deset.

Što reći o autorici? Ovo je moje mišljenje...

Obično o svojim poznanicima iz virtuelnog svijeta formiram neku sliku za koju se ispostavi da je sasvim kriva.

Monika, koja piše blog " Sweet sensation“, izdvojila se od početka svog prisustva na Coolinariki. Uočila sam je vjerovatno već od prvog recepta za rolat “mačije oči”. Tada sam, priznajem, pomislila još jedan dosadni isti recept za kolač sa teškom kremom, prezentiran odlično, baš učiteljski. Onda je objavila kako priprema domaće raviole, predivno, uredno, savršeno.

Uskoro se izdvojila sasvim posebnim fotografijama, obično pastelnim, sa efektnim i nenametljvim detaljčićima. Počela sam pratiti i recepte koje piše i postala mi je interesantna, odnosno postala mi je on – line poznanica. O njoj sam znala tek toliko da je profesorica engleskog. Na osnovu toga i činjenice da je sve što radi i prezentira tako savršeno skockano, uredno, lijepo i da su joj fotke pastelne stvorila sam sliku u glavi o njoj. Kako je Monika izgledala u mojoj viziji? Taj tip žene nazivaju “bibliotekarka” Visoka, vitka, sa kosom počešljanom u urednu punđu, malim naočalama. Naravno, tamnokosa, i vrlo svijetle puti (ne izlaže se suncu)... Monika-Mochy ili Miss Perfect.

Onda je svoju zbirku fotografija na Coolinariki obogatila i fotkama koje snimi u špaciranju gradom i gle čuda... biiiiiiiiii - wrrrrrrrrrrrooooooooooong....., imala sam krivu predodžbu o curi. Cura je full cool, u starkama, mlada i razigrana i baš slatkica.

Drago mi je da je za istragu izabran ovaj blog. Sreća je da na blogu nema stotine recepata, jer odabrati nešto, a sve mi leži i sve je ono što volim, bilo bi puno teže. Za ovaj put, u predviđenom roku, isprobala sam recepte koje prikazujem, a imam namjeru spremiti i zelene lazanje, popečke od piletine i kelja, After eight kockice (posebno ovo jer ja imam jedan engleski recept koji se čini više primjeren Monikinoj ideji da napravi Ledene kocke) i svakako bučnicu (kada dođe sezona).


Quiche sa blitvom i sirom




Izvrstan quiche. Moram reći da za mene nije novost svježi sir u prhkom tijestu, ali sam prvi put pravila takvu koru od kukuruznog brašna i okus je mnogo bolji nego samo sa pšeničnom (a posebno sa izbijeljenim) brašnom. Dodatak praška za pecivo učinio je ovaj quche finim tijestom, nije bilo masno i teško kao što su obično ta prhka tijesta, nije se mrvilo. Tijesto je zaista izvrsno, ne žalim truda što sam sve radila ručno (a često postupak skratim i radim ga u multipraktiku), mislim da ću ovaj recept za tijesto prisvojiti i koristiti u svojim budućim prhkim pitama, slanim i slatkim.




Nadjev je manje-više, klasičan, dopao mi se (kao i ostatku probača).

Clafoutis s povrćem

Drugi recept koji sam probala bio je ovaj slani clafoutis. Ne bih željela ispasti hvalisavica, ali i ja odavno pripremam razne slane varijante ovog klasičnog jela. Izbor čisto zavisi od sezone, a bez obzira ne sezonu šeri rajčice su neizostavne.

Recept sam odabrala jer se moj razlikuje u mjeri za koju bi se moglo reći “Monikin i moj Clafoutis se ni u putu nisu sreli”.

Izbor povrća je odličan, dopada mi se kako je rezala tikvice na kolutića, a ne na kockice (kako bi ja uradila). Izvrsni su i dodaci, mada ja nosam dodala Vegetu, jednostavno iz razloga što je nikada ne dodajem u ovakva jela (odnosno jela u kojima ima jaja, sira i vrhnja).





Čokoladni clafoutis sa jagodama







Još jedan Clafoutis. Prekrasan. Ja sam pravila čokoladni clafoutis sa griottama.

Monikin je predivan, zbog jagoda je slađi nego moj. Pojela (ili bolje reći smazala) sam ga jutros za doručak. Mmmmm.... Ovo je baš kao i naziv njenog bloga “sweet sensation.”





I konačno, najveće pohvale imam za recept:

Nougat namaz iz kućne radinosti....ili “Home made Nutella”... ili "Monchynut"



Prvo moram reći da nisam imala neka očekivanja spram ovog recepta. Ne, zbog toga, što ne bih vjerovala Moniki i njenoj umješnosti i kreativnosti, već zato što ja to i ne volim. Krenula sam u istragu iz čiste radoznalosti, da vidim što će na kraju ispasti i kakav će okus imati. Također, iako mi je i na prvi pogled bilo jasno, da ovo neće biti slatko, a i da nije kremasto kao namazi strogo sam se pridržavala preporučenih mjera.

Monikin namaz je sasvim različit od svih koje sam vidjela. U mojoj kuharici o belgijskoj kuhinji postoji recept za superkremasti čokoladni namaz, a takav recept prenose i mnogi blogeri na netu. U tom receptu se koristi kondenzirano mlijeko i ista količina čokolade, te oko 20% mljevenih lješnjaka (što čini 10% lješnjaka u ukupnoj masi).

Sarajlije su u ratu, uglavnom ne znajući, spremali domaći Eurokrem od kakaa, šećera, mlijeka u prahu i malo običnog ili sojinog brašna. Proces se sastojao u kuhanju kondenzovanog mlijeka (naravno da nismo imali pojma da je to što kuhamo kondenzirano mlijeko) i u konačnici dodavanja kakaa. Nema sarajevske porodice koja nije pravila Eurokrem (osim naravno ratnih profitera koji su i Nutelle imali).

Nakon što sam skrenula sa teme, vraćam se Monikinom receptu. ODUŠEVLJENA SAM! To je tako fino da ne znam da li je ljepše na kruhu ili jedeno žlicom. Nije slatko, uopšte, dovoljno je kremasto i famozno, naprosto famozno... Toliko mi se dopao ovaj krem da ću ga praviti i ubuduće i koristiti i u slasticama poput briocha sa čokoladom. Mislim da bi ovako nesladak krem savršeno odgovarao slatkom tijestu briocha.

Budući da me je namaz zaista iznenadio svojim izvrsnim okusom i da volim analizirati odlučila sam napraviti analitičko poređenje sa Nutellom.

Prema tvrdnjama sa deklaracije Nutella prosječno sadrži:
• 6,8 g proteina
• 56 g ugljikohidrata
• 31 g masti

Sadržaj lješnjaka u Nutelli, kao i u ostalim namazima koje svrstavaju u premium kvalitetu je min.12%.

Monchynut sadrži:
• 41% masti (s tim da većina potiče iz lješnjaka, a ne iz ulja)
• 21 g ugljikohidrata (samo 17 g šećera)
• 7,7 g proteina

Sadržaj lješnjaka u Monchynutu je cijelih 23% i osjete se prekrasno. Još jedna prednost Moncynuta u odnosu na kupovne varijante je da ne sadrži biljna ulja, mada postoji dilema šta je zdravije biljna ulja (dakako kada nije riječ o očvrsnutim hidrogeniziranim biljnim uljima) ili maslac. Znam šta je ukusnije :-)






Zaključak je svih probača (pa čak i malih koji preferiraju, slatko iliti preslatko) da je Monikin namaz Moncynut predivan i da bi se ponekad nutella mogla zamijeniti njime.

Pozdrav svima,
Inspektorica Cooketa, s.r.

četvrtak, svibnja 28, 2009

Nastavak sage o Njenom Kraljevskom Veličanstvu – Čokolada

Ovo je treće poglavlje pripovjedanja o čokoladi. Započet ću ga zanimljivim i originalnim, citatom nepoznatog autora:

“Chocolate doesn't make the world go around ... but it certainly makes the ride worthwhile!” ili na istu temu... “Money talks. Chocolate sings.”

Dan bez čokolade, u mom čokofilskom životu je nezamisliv. Kockica ili cijela štanglica čokolade koju pojedem uz jutarnju kafu na samom početku uljepša mi dan, da mi energiju i ozari mi lice. Nakon malo čokolade postajem blažena, zadovoljena, sretna.

Kada je riječ o čokoladnom desertu u njemu mora osjetiti čokolada, tek tada je desert i pravo zadovoljstvo, blaženstvo. Zato u nastavku postova na temu čokolada dajem recepte za 100% čokoladne deserte, dobro mi došli u Čokoladni raj (ili barem blizu njemu)!

Truffles




Čokoholici kažu da na svijetu postoje četiri grupe namirnica: Tamna čokolada, mliječna čokolada, bijela čokolada i čokoladne bombonjere. Simpa, skoro da bih mogla prihvatiti ovu tezu i prihvatiti čokoladnu dijetu kao životni stil.

No, da stavimo šalu na stranu. Postanimo za trenutak ozbiljni i pređimo na priču o malim čokoladnim zadovoljstvima, počnimo priču o čokoladnim bombonjericama.

Počet ću pitanjem: “Šta Vam je draže: ganache, butter cream ili praline?” I dat ću Vam svoj odgovor...Savršene praline moj su apsolutni favorit. Ne mogu da odolim savršenom balansu badema, lješnjaka ukomponovanih u čokoladu. Iako u suštini nije teška, formula za savršene praline zahtijeva više profesionalan pristup izradi, a potrebna je i dodatna oprema. Ali izvrsni ganache se vrlo lako može pripremiti u maloj kuhinjici, prosječne naše domaćice. Kako mi je matematika uvijek bila najdraži predmet u školi, a i po svojoj sam prirodi sklona analiziranju, tražila sam formule i formule i formule, koje će me dovesti do najboljeg balansa i savršene bombonjere.

Ono što je kod ovog deserta najinteresantnije je da možete kreirati bezbroj varijanti. Inspiraciju uvijek možete pronaći kod francuskih čokolatijera. Pogledajte neke od njihovih kataloga na netu...

Što čini truffles savršenima? Najfinija čokolada je sastojak broj jedan, a svježe vrhnje i maslac kao dodatni sastojci i njihove proporcije stvar su ličnih preferencija. Ako volite nešto manje kremaste truffle povećajte udio čokolade. Truffle koje ja volim se neće brzo rastopiti i možete u njima baš polagano uživati. Neka se svaki mali griz topi u ustima dok ih držite u ruci.

Recept koji prezentiram je najjednostavniji, a kada je riječ o bombonjerama sa ganache nadjevom “Samo nebo je granica!”

Truffles – Cannella





Kada se ganache priprema sa začinima, kao što je ovdje slučaj postupak je da se prvo vrhnje aromatizira dodatkom, a potom ponovo ukuhava sa čokoladom. Drugi primjer je dodavanje ruma, šampanjca, likera (i svega ostalog) u rastopljenu, još neohlađenu masu kreme.

Sastojci:
- Za ganache
• ½ žličice smrvljenog cimeta (otprilike 1/3 štapića)
• 125 g slatkog vrhnja (dakako vrhnja, a ne zamjene sa biljnim masnoćama)
• 150 g čokolade visokog udjela kakaa

• 15 g maslaca

- Za prekrivanje:
• 80 – 100 g tamne čokolade
• 80 – 1 00 g bijele čokolade
• mljeveni lješnjaci
• kakao u prahu

Postupak:
1. Odmjeriti oko 3 g cimeta tako što ćete na digitalnoj kuhinjskoj vagi (koju naravno imate) izvagati cijeli štapić. Izdrobiti izdvojeni dio.
2. Uzavreti vrhnje, a zatim mu dodati izmrvljeni cimet i pustiti da lagano-lagano kuha 5 do 10 minuta (ovisno kakav intezitet želite). Maknite sa štednjaka i procijedite kroz vrlo sitnu mrežicu.
3. Dodajte nalomljenu čokoladu i maslac i mješajte sve dok se ne istopi i sjedini u glatku smjesu.
4. Kremu pohranite u hladnjakuna 6-8 sati.
5. Ohlađenu kremu izvadite iz hladnjaka i žlicom odvajajte komade iste veličine i redajte na masni papir.
6. Masu oblikujte u kuglice i ponovo ostavite u hladnjaku da se stisnu.
7. Pokrijte rastoplenom čokoladom ili uvaljajte u mljevenom lješnjaku ili kakao prahu.
8. Ponovo ohladite da se glazura stisne. Poslužite u papirnim korpicama.






Ledeni čokoladni souffle sa umakom od bijele čokolade

Odlučila sam se za souffle. Za ledeni, ne bez vraga, jer je neće pasti (što se toplom može desiti). U priči o soffleima, a posebno ledenim, meni čokoladni i nije neki favorit. Prvi na top listi bi bio od limuna, a drugi od jagoda ili malina (možda borovnica), onda bi par mjesta bilo prazno za neke maštovite koje nisam isprobala i onda, negdje broj 7 bi bio rezervisan za čokoladni.

Ledeni suflei se mogu pripremiti na dva osnovna načina, jedan je lakši ali predpostavlja da vas nije strah konzumirati sirova bjelanca, a drugi je za nijansu komplikovaniji jer se koristi metod termičke obrade bjelanaca kao kod naših šampita (i mislim da ga stručnjaci nazivaju italijanskom meringom).




Ja ne vidim poseban problem u konzumiranju sirovih bjelanaca u različitim formama (u pjenicama i slično), pa sam iz praktičnih razloga odabrala pripremu ovog suflea.

Sastojci:
- Za souffle
• 150 g tamne čokolade
• 3 žlice instant kafe
• 2 žlice vode
• 4 listića želatine
• 150 ml slatkog vrhnja
• 3 bjelanca
• prstohvat soli

- Za umak:
• 100 g bijele čokolade
• 150 ml slatkog vrhnja

Postupak:
1. Želatinu namočite u hladnoj vodi (prema uputi proizvođača) dok ne nabubri, a zatim je ocijedite.
2. Čokoladu naribajte i sa instant kafom, vodom i rastopljenom želatinom topite na pari dok se ne rastopi i ne postane glatka i sjajna.
3. Slatko vrhnje istucite u laganu kremu, a zatim dodajte i potpuno umješajte u čokoladnu smjesu.
4. Bjelanca istucite sa prstohvatom soli u čvrst snijeg i lagano umješajte u čokoladnu kremu.
5. Šest kalupića za suffle obložite poduplanim masnim papirom, tako da papir prelazi preko rubova kalupa oko 2 centimetra. Napunite kalupe smjesom i ostavite u hladnjaku preko noći.
6. Za umak zagrijte vrhnje do tačke vrenaj, a zatim dodajte nalomljenu bijelu čokoladu i umješajte dok se čokolada ne rastopi. Ohladite na sobnu temperaturu i servirajte sa umakom.





Zgrabite žličicu i uronite u slasni čokoladni oblak ovog suflea. Prijatno!

srijeda, svibnja 27, 2009

Čokolada - Ona je (ipak) slatka kraljica

Iako sam spremna na eksperimente u kuhinji (uključujući i neke ekstremne), a posebno kada sam ohrabrena izazovnom temom, slažem se da je čokolada kraljica (ma carica, boginja) slastica. Ponekom će se dopasti lignje u umaku od čokolade ili pak losos. Mnogima će se dopasti čokoladno – sirna plata, ali su rijetki oni kojima se neće dopasti čokoladne poslastice.

Nisam ljubitelj čokoladnih kolača i krema, jer čokoladu najviše volim i jedem u njenoj osnovnom obliku, tabli izvrsne kvalitete ili pralinama i bombonjerama neuobičajnog punjenja. Čokolada je, dragi moji, savršen dar za mene.

No, kako su drugi (obitelj i prijatelji) ljubitelji čokolade ponekad napravim kakvu čokoladnu poslasticu. Quasi Sacher tortice, mramorni ili obični čokoladni kolač, čupavce... To su uobičajni čokoladni kolači koji se spremaju u mojoj kuhinji.

Priču na temu Čokolda u slasticama (gdje joj je po mišljenju ogromne većine mjesto) podijelila sam na dva dijela, a danas predstavljam dva recepta. Jednostavna, ali ipak neobična i naravno mnogo fina i mnogo, mnogo čokoladna.

Priča prva – Čokoladne pitice

Ove pitice imaju miris Orijenta. Čokolada, bademi, cimet, narančin cvijet (ah taj opojni miris nerolija), grožđice i sve to zamotano u tanku jufku. Maroko, Tunis, Turska... Tako jednostavno, tako mirisno, tako ukusno. Zzbalansirano u ukusima i ničega nije previše u odnosu na čokoladu moj je čokofilski dojam.



Sastojci:
• 250 g tankih kora za pitu
• 50 g malsca (za premazivanje kora)
• 75 g maslaca (za nadjev)
• 125 g mljevenih badema
• 125 g tamne čokolade
• 50 g džema od suhih marelica (sa komadićima)
• 50 g grožđica, prethodno namočenih u rumu
• 2 žlice vodice narančinog cvijeta
• ½ žličice cimeta
• šećer u prahu pomješan sa cimetom za posip

Priprema:
1. Kore razmotati i po dužini podijeliti na pola. Premazati rastopljenim maslacem i saviti u traku.
2. Za nadjev rastopiti čokoladu sa maslacem, a zatim dodati i umješati ostale sastojke. Ostaviti da se ohladi.
3. Na donji dio svake pripremljene trake od kora staviti po punu žlicu nadjeva i saviti u trokute.
4. Zagrijati pećnicu na 180 stepeni. Pleh premazati sa malo rastoplenog maslaca, poredati trokutiće i peći dok ne korica ne dobije zlatnu boju.
5. Tople posuti mješavinom šećera u prahu i cimeta i poslužiti.







Slatka priča broj 2 – Clafoutis chocolat et cerise (griottine)

Prije nego pređem na sam recept moram vam prepričati sve avanture koj sam imala sa clafoutisima (slatkim i slanim) koje sam pravila u životu. Recepti se mogu pronaći u skoro svakoj kuharici koju imam, a da uopće pominje internacionalnu ili posebno francusku kuhinju (rustičnu i suvremenu). Od dječije kuharice, pa do profi, recepata sam našla desetak, a nema bitne razlike među njima.

Od oka sam mogla vidjeti da clafoitis nije ništa slično biskvitu, a očekivala sam da je kolač. Mjere su skoro kao za palačinke, a peče se u pećnici. OK, krenula sam u isprobavanje. Uradila sve štreberski, sastojke izvagala u gram i mililitar, premazala tepsijicu maslacem, dodala voće (prvi put breskvice), zagrijala pećnicu. Umješala, izlila smjesu, pekla propisano vrijeme. I? To nije bio kolač, više je bilo nalik omletu. Iako je bio ukusan, završio je u korpi. Slično se desilo i sa višnjama... Trebalo mi je neuobičajno puno vremena (tek kada sam ga vidjela kod Ane), da shvatim da TO i jeste TO.

Sada mi je clafoutis jedan od najdražih deserta, ali i slanih delikatesa. Brzo se priprema, relativno je i lagan obrok , a nudi i mogućnosti izražavanja vlastite kreativnosti.

Ideju za čokoladni clafoutis imala je i Monika, baš kao i ja. A ja sam kao i ona imala (ne znajući) ideju za slani clafoutis (njen sam isprobala u FBI istrazi).

Umjesto višanja, uzela sam griottine , odnosno višnje namočene na par dana u višnjevači Ja sam imala neki Maraschino i namakala višnje iz zamrzivača 5 dana na sobnoj temperaturi. Griotte mi se, inače, kao djetetu nisu dopadale (što li?), zapravo nikako nisam voljela punjene čokolade, a svo voće sam obožavala, kao i voćne sladolede.

Sada, da pređem na sam recept sa vjerom da će se mojim čitateljima dopasti, a s obzirom na jednostavnost, brzinu i ekonomičnost, da će ga neko i isprobati.



Sastojci:
• 400 g višanja (pakirano smrznuto)
• 2 jaja
• 150 ml punomasnog mlijeka
• 1 žlica škrobnog brašna
• 40 g brašna
• 60 g čokolade
• 40 g šećera
• 40 g maslaca
• maslac za kalupčiće
• šećer u prahu za posipanje

Priprema:
1. Najmanje pet dana ranije namočiti višnje u višnjevači i ostaviti u zatvorenoj tegli na toplom mjestu.
2. Zagrijati pećnicu na 180 stepeni.
3. Ulupati jaja sa šećerom (klasično kao i kod biskvita), pa dodati žlicu brašna i umješati.
4. Čokoladu rastopiti sa maslacem i umješati u smjesu sa jajima.
5. Dodati i umješati ostatak brašna i škrobno brašno i umješati u glatku smjesu.
6. Premazati 4 vatrostalne posudice rastopljenim maslacem i napuniti griottama, a zatim izliti tijesto preko.
7. Peći 18-20 minuta u prethodno zagrijanoj pećnici.




Slično kao i kod čuvenih čokoladnih kolača sa mekanim središtem, koje serviramo toplima, koje Amerikanci nazivaju “molten chocolate cake”, a Francuzi “coulant au chocolat” i koji je kod nas popularan kao lava kolač štos je u samom pečenju. Ni pretjerano pečen, ni nepečen...

ponedjeljak, svibnja 25, 2009

Say cheese (and chocolate)

Čokolada ♥♥♥♥ sir

... ozbiljno. Čokolada i sir dvije su delikatese koje se savršeno slažu. Naravno, kao i u svijetu ljudi (životinja nešto manje) ima i tu nespojivih kombinacija (tipa Bernie i Slavica Ecclestone) ali budimo realni u svijetu ljudotina parove stvaraju interesi, u svijetu životinja nagon, a u svijetu delikatesa oni su rezultat ljudske kreativnosti, znanja, iskustva, preferencija.

Tomovi si napisani o sparivanju vina i sira, ali o sparivanju čokolade i sira tako malo, gotovo ništa. Polazeći od ideje istinskog čokofila i velikog poznavaoca čokolade, Claya Gordona i prijedloga francuskog čokolatijera Paulea Cuveliera iz čuvene i jedne od najstarijih pariških čokolatrija “Debauve and Gallais” došla sam do svojih idealnih kombinacija.

Polazna tačka – Kada je riječ o delikatesama nema kompromisa, nikad se ne zadovoljavam onim prosječne kvalitete. Nemojte ni vi.Sir mora biti zaista vrhunski i ako je zaštićenog geografskog porijekla, onda zaista mora i poticati iz regije koja ga je zaštitila. (Za mene je velika šteta što Sarajevo nema specijaliziranu prodavnicu delikatesa u kojoj bi mogla pronaći najbolje sireve, pršute, šunke, ulja. Sigurna sam da svaka roba nađe svog kupca i jedan dućanćić sa delicijama u strogom centru grada sigurno ne bi propao).

Čokolada... Dozvoljavam da čokolada može biti iz kategorije uslovno prosječnih jer jednu Amadei sigurno ne bih koristila u kuhanju (ne bih ni Valrohne), ona je užitak za sebe. Ali zato je tu općeprihvaćeni i relativno jeftini Lindt, a njihove čokolade su zaista odlične.

Sirna plata sa čokoladom




.... ili, možda, čokoladna plata sa sirom. Hmmm... Za početak, napravite je za sebe i drugu vam polovicu (budući da ne vjerujem da će juniori biti ushićeni). Isprobajte, kombinirajte, budite odvažni, budite kreativni. Kada dođete do idealne formule na sirnu platu (uz vina) pozovite i odvažnije prijatelje i napravite čokoladni party.

Ovaj put, nisam bila pretjerano kreativna. Prosto sam koristila samo čokoladu bez egzotičnih dodataka poput čilija, papra, kardamoma, cimeta, cvjeća (npr. lavande), esencijalnih ulja. Pustila sam da sve bude sasvim obično, sir + čokolada.

U čokoladu, ni za živu glavu, nemojte dodavati biljna ulj, a ni maslac. Neka ostane samo čokolada, sir i bagette (bijeli i integralni). Rastopljena čokolada tek će malo rastopiti sir, zagarantovan maksimalni užitak.

Raketirana u nebeske visine ovim kombinacijama, otvorena za sugestije (molim prijedloge za dodatke) za neku buduću platu dijelim sa vama tri kombinacije.

Kombinacija 1 – Tamna čokolada + Camembert

Francuzi, najveći ljubitelji tamne čokolade u svijetu i najveći proizvođači sireva. Važe kao gurmani, uživaju u svakom zalogaju, jedu svoje sireve, svoje croissante, brioche i uz sve to – nisu debeli. I zaista nije samo marketinški trik (tipa dijete “zašto se Francuskinje ne debljaju”), dovoljno ih je pogledati na moru, u reportažama iz Pariza: šik su, sitni i vitki. Slijede trendove sa stilom. Obožavam Francuze, a naročito francuske sireve i čokolade.




Sastojci:

• 4 šnitice tamnog bageta
• 4 šnitice Camemberta (narezane ne debljinu 5 milimetara)
• 8 kockica tamne čokolade (idelano 70% kakaa, praktično 56-60% jer se najbolje topi bez dodavanja ulja)

Postupak:

1. Narezati baget i eventualno zagrijati ili propeći šnitice (ja sam koristila svjež i nisam ga niti tostirala, niti zagrijavala).
2. Složiti narezani sir na pripremljene šnitice.
3. Rastopiti čokoladu i dok je još vruća preliti preko sira i kruha.

Preporuka znalaca je kombinacija koziji Brie + tamna čokolada. Brie sam imala u hladnjaku, ali je još neotpakovan, dok je Camembert bio na isteku, tako da sam se odlučila za u ovom trenutku za mene ekonomičniju varijantu.

Kombinacija 2 – Mliječna čokolada i Emmentaler

Švajcarci su uz Nijemce (mliječna iz Fedore je moj apsolutni favorit) najveći svjetski proizvođači i potrošači mliječne čokolade. Uostalom, iz gnijezda Nestlea u svijet se vinula ta ptičica poznata nam kao “mliječna čokolada” za koju sklonost razvijamo od najranijeg djetinjstva.

Lindt, Milka, Nestle, SwissDelice (sada Frey), Toblerone, samo su najprisutniji i najprepoznatljiviji švajcarski čokoladni brandovi u svijetu. Uz te masovno prisutne, u specijalnim prodavnicama potražite i izuzetne čokolade Cailler i Goldkenn. Za mene, nezaboravan kremasto – mliječan okus ima švajcarska čokolada Alpenrose. Možda zato što je to bila jedina čokolada koju se moglo nabaviti u ratnom Sarajevu (pa samim tim nije imala konkurenciju, niti referencu za poređenje) ali voljela bih je ponovo naći.

Koji sir odabrati kao kompanjona blagoj mliječnoj čokoladi? Blag, ali upečatljiv. Takav je upravo Emmentaler. Neka vaš izbor bude pravi Emmentaler i neka od švajcarskih mliječnih čokolada (obična, sa lješnjacima ili u mom slučaju kikirikijem), bijeli baget i to bi bilo sve.




Sastojci:

• 4 šnitice bijelog bageta
• 4 šnitice emmentalera deblje narezane
• 50 g mliječne čokolade

Postupak:

1. Narezati baget...
2. Složiti narezani sir na pripremljene šnitice.
3. Rastopiti čokoladu i dok je još vruća preliti preko sira i kruha.

Imam dojam da se mliječna čokolada izvanredno slaže sa mozzarellom. Mislim da ću sljedeći put napraviti pizzette sa mozzarellom i čokoladnim umakom.

Kombinacija 3 – Bijela čokolada i zrela Gouda

Iako bijela čokolada nije čokolada, ona je sebi priskrbila mjesto među čokoladama, pa tako i na ovoj plati i za nju ima mjesta.

Osnovni nedostatak bijelih čokolada je što su obično preslatke. To su čokolade za djecu, koja ionako vole sve što je slatko i prije će zgrabiti preslatki prutić Kinder čokolade ili bijelu Milku, nego prvoklasnu tamnu čokoladu. Dobro je da je tako inače bi bankrotirali na dječijim slatkišima (znam, znam da sam pomalo sebična).

Polazeći od navedenog nedostatka bijele čokolade trebalo je pronaći idealnog partnera uz kojeg bi njena ljepota procvjetala. Mislim da je pun pogodak stara ili zrela Gouda. Slanost ovog sira, starog minimalno četiri godine, ublažit će slatkoću bijele čokolade i stvoriti jednu sasvim odraslu kombinaciju za ovu sirnu platu. Dodala sam trunčicu majčine dušice, zamirisala mi je dok sam pripremala patlidžane za ručak. Komotno se može izostaviti ili se može dodati neka druga vrlo aromatična trava.

Postupak i koraci su isti kao i kod prethodne dvije kombinacije, ali ću ih opet ponoviti, reda radi....




Sastojci:

• 4 šnitice bijelog bageta
• 4 šnitice emmentalera deblje narezane
• 50 g bijele čokolade

Postupak:

1. Narezati baget...
2. Složiti narezani sir na pripremljene šnitice.
3. Rastopiti čokoladu i dok je još vruća preliti preko sira i kruha.



Mousse au chocolat et chevre

(nemojte mi zamjeriti na moguće nezgrapnom i pogrešnom nazivu, nikada nisam učila francuski i ovo je čista “sklepotina”)

Zaista rijetko sebi dopustim uživanje u čokoladnim kremama i čokoladnim pjenicama. Volim čokoladu i volimda je osjetim u njenoj punoći i tu mi se kreme ne uklapaju, naročito ne one sa maslacem. Ganache, još mogu oprostiti, ali butter cream, mogu samo preživjeti, ali daleko od toga da ću je praviti.

Sa čokoladnim pjenicama stvar je slična. Volim da je po nečem izuzetna. Kada je pravim dodam ili Kirsch ili jaku kafu ili liker od naranče, nikada ne pravim običnu. Ova sa kozjim sirom svakako nije obična.

Svježi koziji sir blago je slan i nije bezizražajan poput kravljeg. Neizostavan na sirnim platama, obično u kombinaciji sa pršutom i smokvama, izvrstan u slanim jelima, idealan u kremastoj palenti. Neobičan u kombinaciji sa čokoladom, samo na prvi pogled. Nije vam toliko potreban avanturistički gastronomski duh, zapravo dovoljno je da volite slatko – slane kombinacije.

Što se tiče recepta prenosim recept Paulea Cuveliera uz beznačajnu intervenciju, naime volim kombinovati pjenicu sa biskvitom ili keksićima. Ovdje sam uzela par slanih krekera i pistacije.




Sastojci:

• 250 g tamne čokolade
• 400 ml slatkog vrhnja
• 100 g svježeg kozijeg sira
• 1 listić želatine
• 3 bjelanca
• 125 g krekera
• 20 g maslaca
• pistacije
• radič

Priprema:

1. Želatinu namočiti u ledeno hladnoj vodi.
2. Rastopiti čokoladu na pari.
3. Zagrijati 250 ml vrhnja do vrenja, a zatim mu dodati rastopljenu čokoladu i umješati da se sjedini.
4. Nabubrenu želatinu ocijediti i dodati u vruću smjesu vrhnja i čokolade i umješati.
5. Ostatak vrhnja istući u šlag. Odvojeno istući bjelanca u čvrst snijeg, pa dodati ulupanom vrhnju. Sve povezati, a potom dodati u smjesu sa čokoladom.
6. Samljeti krekere i pomješati sa rastopljenim maslacem. Podijeliti u šest zdjelica, a zatim dodati pjenicu.
7. Ukrasiti pistacijama i tanko narezanim radičem. Ostaviti u hladnjak da se stisne.

utorak, svibnja 19, 2009

Čokolada, glavna zvijezda u bizarnom filmu

Odgovoriti na temu ČOKOLADA, kuvarigrice “Ajme koliko nas je!” je i lako i teško. Lako je stoga što ima bezbroj filmova sa čokoladom u glavnoj ulozi, a teško jer je ja želim režirati film poput Woody Allana, duhovit i nekonvencionalan.

Potraga za odgovarajućim scenarijem je završila tamo gdje je i počela, u mojim kuharicama, budući da na internetu nisam mogla naći ništa zanimljivije, a tražila sam recepte na engleskom, francuskom i italijanskom jeziku. Dakle, u jednoj od mojih kuharica, jednostavnoj i grafički neuglednoj, "Chocolate", autorice Patricie Losada, izdavača DK Publishing iz serije Living,već godinama imam predbilježbu za isprobati neki slani recept sa čokoladom. Kuharica nudi recept za mole, čiju sam varijantu isprobala u izazovu Ljute papričice, nudi Ragu od zeca u umaku od čokolade i lignje u čokoladnom umaku.

Lignje u umaku od čokolade

Zečetinu, niti bilo kakvu divljač, ne jedem. Pojesti zeku ili srnetinu, bilo bi mi isto kao da sam pojela Zeku iz Potočića ili Bambijevu mamu, znate što mislim.... Ostalo je isprobati lignje.

Bez trunke predrasuda bacila sam se na pripremu. Il' pukovnik – il' pokojnik (kud' puklo – da puklo). I da znate, a vjerujte mi na riječ (uz tople sugestije da i isprobate) jelo je nešto neponovljivo, apsolutno skladan spoj.




Sastojci:
• 500 g lignji
• 30 g badema u listićima
• 3 žlice maslinovog ulja
• 2 češnja češnjaka
• 1 mala glavica luka
• 200 ml bijelog vina
• 3-4 rajčice
• 50 g čokolade


Priprema:
1. Lignje očistiti i narezati na kolutiće.
2. Na dvije žlice maslinovog ulja kratko popržiti bademe i češnjak, tek da češnjak pusti miris (ne smije se dopustiti da postane gorak). Popržene bademe i češnjak prebaciti u avan.
3. U tavu dodati preostalu žlicu maslinovog ulja i popirjati luk narezan na tanke listiće.
4. Kada luk zažuti dodati lignje i popržiti dok ne dobiju crvenkastu boju, a zatim doliti vino i kuhati dok se količina tekućine ne reducira na pola.
5. Dodati očišćene i usitnjene rajčice, smanjiti jačinu vatre i poklopljeno lagano kuhati oko pola sata.
6. Smjesu češnjaka i badema sa malo tekućine iz umaka izgnječiti u pastu. Čokoladu rastopiti na pari.
7. Izvaditi lignje na tanjur i održavati zagrijanim.
8. U umak dodati čokoladu i pastu od badema i zakuhati. Popapriti po želji.
9. Preliti umak preko lignji i priloga, a kao prilog servirati kuhani mladi krumpir.







Fileti lososa u umaku od bijele čokolade i limete




Željela bih biti kao Sophia Coppola. Ta mlada (relativno) me fascinira - Lijepa i produhovljenog izgleda, odličnog obrazovanja, izvrsnog stila. Ne bi mi škodilo ni njeno bogatstvo i background. No, ipak sam više kao Woody Allan. Pomalo smušena, podosta čangrizava, pokatkad ironična....ne TAKO ružna, al' nisam ni neka ljepotica (zapravo spadam u rijetku kategoriju žena koje sa godinama, dobijajući na duhovnosti postaju ljepše i okolini i sebi samima).

Onoliko koliko se Woody Allan razlikuje od Sophie, toliko se razlikuju i lignje od lososa.Robusno naspram profinjenog. Pa evo i jednog recepta, koji je u većoj mjeri moja kreacija (a u manjoj je ideja došla sa interneta) to su (možete li zamisliti) fileti lososa u umaku do bijele čokolade i limete.

Sastojci (za 2 osobe):
• 400 – 450 g fileta lososa
• 2 žlice maslinovog ulja
• 2 žlice sušenog ružmarina
• 2 žlice svježeg nasjeckanog peršina
• krupna morska so
• 2 žlice maslaca
• 75 g bijele čokolade
• 25 ml svježe iscjeđenog soka limete
• 125 ml vrhnja za kuhanje
• 15 g maslaca
• papar

Priprema:
1. U posudi multipraktika usitniti peršin sa ružmarinom i maslinovim uljem.
2. Filete lososa posušiti, položiti u plitku posudu, posuti krupnom morskom solju i preliti pripremljenom marinadom. Pokriti folijom i ostaviti u hladnjaku da se marinira najmanje 4 sata.
3. Rastopiti maslac i kratko popržiti marinirane filete lososa sa obje strane. Izvaditi na tanjur i držati toplo.
4. Za umak pustiti da vrhnje za kuhanje zavrije, pa dodati tanko narezan maslac i nalomljenu čokoladu i umješati dok se ne rastope i sjedine u glatku smjesu. Potom dodati svježe iscjeđeni sok limete.
5. Umakom preliti filete lososa, popapriti sveže mljevenom mješavinom papra. Servirati uz kuhano mlado povrće.



petak, svibnja 15, 2009

Namazi iz antike i iz Novog svijeta

Poznato je da mi je kruh, kao i svi njegovi srodnici, najdraža namirnica. Dobar kruh, dobre krekere ili grisine, mogu jesti kao kolač ili kolačiće, a uz taj užitak odlično ide i neka fina umakalica.

Mislim da imam nepresušnu inspiraciju kada je riječ o kombinacijama za umakalice i namaze. Zaista, nikad kraja mogućnostima. Kombinujem sir i vrhnje sa dodacima poput začinskog bilja ili suhomesnatih prerađevina. Kombinujem ribu i meso sa začinima, povrće sa začinima, grahorice, žitarice...

Od onih koji su poznati cijelom svijetu i potiču od davnina najdraži su mi orijentalni hummus, mediteranska tapenada i meksički guacemole.


Hummus

Šta reći za slanutak? Postoje povijesni dokazi da se koristio kao hrana još prije 7000 godina, a u području Mediterana uzgaja se već 5000 godina. Osobno sam slanutak upoznala kao namirnicu tek u ratu, kada je došao u jednoj pošiljci humanitarne pomoći iz Turske. Zašto mi je trebalo tako dugo (dakako ne 5000 godina, ali barem 20?)....

Hummus - Moj najdraži dip, bez premca. Volim tahini, volim slanutak, a ivolim i da je moj hummus nešto malo pikantniji, volim da se tahini osjeti. Moj recept za hummus uključuje dodatak malo mljevenog kumina, a onda sam upozorena da je to neobičan dodatak. Hmmm, može biti, ali stoji i činjenica da je hummus orijentalno jelo, a da se u zemljama Levanta kumin već hiljadama godina koristi kao začin.





Sastojci:
• 400 g suhog slanutka
• 100 ml maslinovog ulja
• 1 limun
• 2-3 žlice tahinija
• 1 žličica mljevenog kima
• 2-3 češnja češnjaka

Priprema:
1. Slanutak namočiti preko noći, pred kuhanje ocijediti i staviti da se kuha u otklopljenoj posudi sat i po vremena ili u express loncu 25 minuta. Potrebno je da slanutak bude dobro kuhan i vrlo mekan.
2. Ocijediti, slanutak i ostaviti da se malo ohladi.
3. U posudu multipraktika dodati kuhani slanutak, maslinovo ulje, sok iscjeđen iz jednog limuna (manje ili više ovisno o vašem ukusu), mljeveni kim, protisnuti češnjak i tahini pastu, pa miksati opcijom turbo dok se ne pretvori u namaz.

Tapenada

Šta je starije? Kokoš ili jaje? Tapenada ili hummus? Što su ljudi prije naučili uzgajati masline ili slanutak? Ne znam odgovore na ova pitanja. Nepobitno je da i tapenada i hummus spadaju u hranu poznatu još od antičkih vremena.





Sastojci:
• 80 – 100 g crnih otkošćenih maslina
• 1 češanj češnjaka
• 2 fileta usoljenih inćuna
• 2 žličice kapara
• 2 žlice kvalitetnog maslinovog ulja (poželjno ekstradjevičanskog)
• Malo limunovog soka
• Papar

Priprema:
Priprema tapenade, kao i hummusa je smiješno laka. Ali kao već treba stavit ću i opis pripreme.

1. U blender staviti otkošćene masline, kapare i inćune i pulsirati dok se neusitne.
2. Ne prekidajući rad blendera dodati ulje i limunov sok da se dobije fino razmazljiva smjesa.
3. Dodati malo papra (po želji).

Tapenada je inače odlična za umakanje sirovog povrća (meni jedino pada na pamet celer), dodatak ribi sa grila ili naprosto kao namaz na prepečenom tostu.

Guacemole

Hmm.... Priznajem, nisam mogla naći korijander koji je inače neizostavan sastojak pravog guacemola. Pssssssssst....Stavila sam peršin jer mi je na slici korijandera, korijander nejviše nalikovao peršinu.

Po svemu sudeći, ovo je zaista vrlo poseban guacemole. Ne volim da avokado bude u komadićima već jako dobro izmiksan, pa još dodajem i malo vrhnja. Pih.... Ma "fake guacemole" od glave do pete, ali sasvim po mom ukusu.




Sastojci:
• 1 veoma zreo avokado
• 1 žlica soka od limete
• 1 malena rajčica ili 2-3 šeri rajčice
• 1 svježa crvena ljuta papričica
• ½ žličice suhog luka
• 1 žlica nasjeckanog peršina
• 1 žlica maslinovog ulja
• 1 žlica kiselog vrhnja
• ½ žličice mljevene paprike

Priprema:
1. Avokado izgnječiti sa sokom limete (vilicom ili umiksati štapnim mikserom).
2. Umješati usitnjenu rajčicu, peršin, papričicu, suhi luk. Dodati ulje i vrhnje i dobro umješati.
3. Začiniti solju, paprom i mljevenom papričicom.

Avokado inače nije moja omiljena namirnica. Najdraži mi je kao sastojak maske za kosu :-)

Guacemole serviram uz pržene pogačice od kukuruznog brašna.

ponedjeljak, svibnja 04, 2009

Proleteri svih zemalja....

Skoro će svanuti dan, još jedan praznik.
Svi su ti plavi ko noć, svi su ti isti.
Budiš se retko u šest, samo po kazni
Kad moraš negde na put ili na ispit...


Prošao je još jedan praznik rada/nerada. Obilježen je tradicionalno – neradno. Uranci, janjci i roštilj, grah i kobasice, srdele, sve se to nudilo na izletištima u okolici naših gradova.

Nigdje se nije čuo glas kao nikad do sada obespravljenih radnika, niko nije podigao glas prosvjeda. Žalosno!

Za mene je po tradiciji Prvi maj početak proljetnih izleta u prirodu, odlazaka na vikendicu, bavljenja cvijećem u bašti. Otkada pamtim moji su se za prvomajske praznike okupljali na toj istoj vikendici i sa bliskim članovima šire porodice okretali janje. Kako bi ja zakonom zabranila ubijanje janjadi i telića (kada ih vidim onako slatke na livadi, ne mogu ih vidjeti na ražnju) janje je već odavno ukinuto. Sada se okupimo uz pitice, peciva, vesele sendviče, baci se nešto i na roštilj, nije da se ne baci...

Jednog Prvog maja se posebno sjećam i mislim da do tada i dopiru moja sjećanja. Bila je nedjelja, vratili smo se sa vikendice, gdje smo tog 4. maja 1980. proslavili četrnaesti rođendan moje rođakinje. TV se palila odmah poslije pranja ruku, na TV-u utakmica – derbi Hajduka i Crvene zvezde. Odjednom, prekid... I vijesti, koje bi smo danas nazvali breakingnews. CKSKJ javlja žalosnu vijest "umro je drug Tito". Mama plače, plače iskreno. Plačem, naravno i ja, zbog mame. Sjetila sam se, naime, da je jednom prilikom, dok je Tito bolovao u Ljubljani rekla da će joj nešto biti ako Tito umre. E, sad, ja ne znam šta bi to trebalo biti, ali sigurno ništa lijepo. Eto zato sam plakala tog 4. maja 1980-te. Da sam tada bila starija, ne bi plakala (samo) zbog mame, plakala bih zbog druga Tita...

Ovaj post nije post sa posebno interesantnim receptima, recepti koje ću pretstaviti su vrlo skromni, a i svima poznati. Ovo je post posvećen istinskim herojima rada, a ne onima za koje vrijedi parola "ne može on mene tako malo platiti, koliko ja malo mogu raditi" ili onima koji kažu "ja sam završio fakultet da ništa ne radim" ili još gore onima socijalno neosjetljivim stvorovima koji kao parolu ističu "vuci vole, kad nemaš škole"...

Proleterski grah Alije Sirotanovića




Alija Sirotanović - brezanski rudar, legenda! Osim toga što je pobjedio nekog Rusa u iskopu uglja, ostaće upamćen i po tome što je tražio je Tita veće lopate da bi povećao produktivnost. Možda je naš Aljo više volio meso, ali njemu posvećujem ovaj čorbast i "prazan" grah.

Sastojci:

• 400 g graha
• 1 žličica mljevenog kima
• 50 ml ulja
• 1 glavica luka
• 3 češnja češnjaka
• 1 mrkva
• 3 – 4 rajčice
• 1 žlica koncentrata rajčice
• 1 kocka povrtne juhe
• par kapi ljutog tabasco umaka (ratna navika)
• so i papar

Priprema:

1. Grah namočiti i ostaviti preko noći da nabubri. Prije pripreme procijediti i isprati hladnom vodom.
2. Rajčice kratko potopiti u ključalu vodu, oguliti i nasjeckati, sačuvati sok.
3. Na zagrijanom ulju zažutiti nasjeckani luk. Kada luk postane staklast dodati protisnuti češnjak, naribanu mrkvu i rajčicu zajedno sa sačuvanim sokom. Posoliti (malo) i popapriti (puno). Pirjati dok rajčica ne omekša.
4. Dodati kocku za juhu i umješati da se kocka rastvori.
5. Zatim dodati grah i oko litar vode pustit da prokuha, a zatim smanjiti jačinu vatre i pokriveno kuhati oko 90 minuta. Po potrebi u toku kuhanja dodavati još pomalo tople vode da bi grah ostao čorbast.
6. U gotov grah po želji dodati Tabasco umak i nasjeckan peršin.

Da nije bilo rata vjerovatno bih proživjela život ne probajući grah. Jednostavno nije mi prijao miris, nije mi se sviđao izgled. Kod moje mame se pravio jednom godišnje ili možda jednom u tri godine i tada bih začepila nos i zatvorila vrata sobe.

Ne znam da li mi se nije sviđao miris graha zbog mesa ili miris koji je meso dobijalo kuhajući se sa grahom, ali znam da mi je grah bez mesa najbolji. Priliku grahu bez mesa dala sam "zahvaljujući" ratu. Na početku sam dodavala Tabasco u nenormalnim količinama (bio je sadržaj vojničkih lunch pketa iz humanitarne), sada ga doziram, ali još uvijek dodajem u svoj grah.

Priliku grahu sa mesom nisam dala i još uvijek imam ta dječja sjećanja da mi se taj miris ne sviđa i da mi stvara mučninu. Subjektivno ili objektivno, hmmm... ne znam.

Brujet od srdela

Živi se od mora, od mriža i uza
Brojidu se žuji od vesla, mašklina
Crvene su oči od noći i suza
Žujave nan ruke su tvrde ka stina

I tučedu nas nevere i kiše
I svaki dan smo zgrbljeni sve više
Ipak više od sveg i od svih lipota
Cilega života mi volimo more


Danas je sve manje primoraca koji idu u ribu. Šoldi od turizma su daleko lakši i svi su se dali u turizam. No, ipak, poneko mora i u ribu. Za njih koji i danas imaju žuljevite ruke od teških konopa i mreža za prvi maj pripremila sam jedan obični brujet od skromne ribice srdele, koja je i kod primoraca često zanemarena, a kod nas kontinentalaca nije ni za mačke, a najzdravija je i puna omega masnih kiselina.




Sastojci:

• 500 g svježih srdela
• 50 ml maslinovog ulja
• ½ glavice luka
• 2 češnja češnjaka
• vezica peršina
• 2 rajčice
• 200 ml bijelog vina

Priprema:

1. Na maslinovom ulju popržiti luk i češnjak. Kada luk postane proziran dodati nasjeckani peršin i oguljenu rajčicu pa kuhati dok rajčica malo ne omekša.
2. Dodati očišćenu ribu i uz podlijevanje vinom kuhati oko 10 minuta.


Žetelačka pogača

Naporan rad žeteoca zahtijeva i kalorijski bogatu hranu. Osnov svega je dobar, obogaćeni kruh (dobro paše uz kuhana jaja, narezanu slaninu, pršut, salame i sve što se može ponijeti u korpi)...




Sastojci:

• ½ kg brašna
• 20 g svježeg kvasca
• 1 žlica šećera
• 50 ml tople vode
• 1 žličica soli
• 180 ml mlaćenice
• 180 ml kiselog vrhnja
• 2 žlice pšenične krupice
• kim u zrnu za posipanje

Priprema:

1. U mlakoj vodi namrviti svježi kvasac i pomješati sa žlicom šećera i 2 žlice brašna (da se dobije prilično gusta smjesa, jer je stepen hidratacije 70 %). Ostaviti na toplom pola sata.
2. U dubokoj zdjeli pomješati brašno i so i dadati nadošli kvasac. Dodati mlaćenicu i umješati mekano tijesto.
3. Tijesto pokriti i ostaviti da nadolazi 1-2 sata.
4. Pripremiti premaz za pogaču od vrhnja i griza.
5. Naraslo tijesto prebaciti na radnu površinu posutu brašnom i premjesiti, a zatim podijeliti na dva dijela. Svaki dio razvaljati na pravokutnik debljine 5 milimetara. Premazati premazom i zarolati poput štrudle.
6. Dvije štrudle uplesti u pletenicu i zarolati u okrugao oblik za pečenje.
7. Oblikovano tijesto komotno pokriti folijom ili čistom krpom i ostaviti da raste u hladnjaku prako noći.
8. Prije pečenja izvaditi oblikovanu pogaču i ostaviti da odstoji na sobnoj temperaturi 10-15 minuta. Premazati sa malo ulja, posuti sa malo krupice i kimom u zrnu.
9. Peći na 200 stepeni oko 35 – 40 minuta.




Osnovna prednost ove pogače je spora fermentacija na hladnom. Zakon za dobar kruh je spora fermentacija, manje kvasca i polagano dizanje i aroma je nešto posve različito od tijesta pripremljenog na brzinu.

Kolač za blagajnicu (koja želi ići na more)

Sjećate li se Barice, blagajnice u jednom lokalnom dućanu koja je silno željela odvesti na more svoju bolesnu kćerkicu Tonku? Koliko je takvih Barica oko nas? Neovisno od toga da li rade u malim prodavnicama i imaju šefove primitivčine poput onog iz filma ili rade u velikim trgovačkim centrima, pa su im šefovi uljuđeni (na oko), blagajnice su roblje modernog doba. Naše Fate i Mejre, kate i Ankice, Jovanke i Milke sve su one Barica. Zamislite da svaki dan morate da se nasmješite stotinu puta, svakoga pozdravite i zahvalite na kupvini. Nije li to dovoljno? A nije... Mnoge od njih po cijeli dan ne piju tekućinu da ne bi morale često na WC. Svjedokom sam kada je mlada žena na blagakni prijavila svom šefu (MUŠKARCU) da bi morala na WC (BTW, u prodavnici nije bila gužva).On je na to primjetio da joj je to četvrti put taj dan. Bilo kakav komentar je suvišan.

Za naše blagajnice, pripremljen je ovaj jednostavni kolač, koji je trebao biti igrač u jednom drugom postu, u postu o jednostavnosti mamine kuhinje. "Bolje ikad, nego nikad", kaže naš narod, tako da ovaj kolač svog djetinjstva iz mamine kuhinje posvećujem svim blagajnicama.

Sastojci:

• 2 jaja
• 160 g šećera
• 120 g brašna
• 80 g oraha
• 50 g kokosovog brašna
• 1 prašak za pecivo
• 120 ml ulja
• 120 ml mlijeka

Za preliv:
• 150 ml vode
• 150 g šećera
• 50 g margarina
• 50 g čokolade

Priprema:

1. U jednu zdjelicu pomješati brašno, prašak za pecivo, mljevene orahe i kokosovo brašno.
2. Pjenasto dobro izmiksati jaja sa šećerom. Uz neprestano mješanje postepeno doliti ulje i dobro umješati.
3. U smjesu naizmjenično dodavati suhe sastojke i mlijeko i lagano sve ujednačiti.
4. Peći u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni oko 35 minuta.
5. Za preliv otopiti šećer u vodi, a zatim dodati nasjeckanu čokoladu i margarin i umješati da se rastope.
6. Gotov kolač izvaditi iz pećnice i ostaviti u kalupu za pečenje. Malo ohladiti, izrezati velike kocke i preliti prelivom. Ostaviti oko 2-3 sata na sobnoj temperaturi, a zatim staviti u hladnjak da se kolač ohladi i servirati.