četvrtak, srpnja 22, 2010

Živa sam, još uvijek...

Ako ste primjetile nije me bilo odavno. Već više od tri sedmice nisam napisala ni slova na svom blogu, a nisam napisala ni mnogo komentara na vašim blogovima iako sam mnoge postove pročitala ili barem škicnula.

Nisam se posvađala sa kuhinjom, ali jesam sa vremenom. Ne sa vremenom kao klimatološkom pojavom, jer ja volim ljeto, a vrućine mi s obzirom na moju konstantnu hipotermiju odgovaraju, već sa tzv. mojim slobodnim vremenom, kojeg uopšte nemam. Na poslu je gužva, a pored svog posla odrađujem i dio posla za dvije kolegice tako da imam tri gomile posla koje se nikako ne smanjuju već rastu iz dana u dan. Kao da sve to nije dovoljno u našoj firmi smo u procesu uvođenja SAP –a , kojim bi se svi procesi (6500 ljudi, sa podružnicama u cijeloj Bosni i Hercegovini) trebali biti integrirani (što će po mom mišljenju sa ovim ljudima ići vrlo teško) i ja sam u grupi koja testira i treba verificirati desetak procesa.

Dobila sam riješenje za korištenje godišnjeg odmora u septembru, što je moja višegodišnja navika i tako sam ga i tražila, ali.... Ali, pitam se da li ću uopšte moći koristiti SVOJ zasluženi odmor. Ne želim da mi ga iko ometa, ne želim biti na raspolaganju, ali kako sada stvari stoje ovaj će septembar biti haotičan jer sve što smo počeli moramo završiti do kraja septembra i onda u oktobru startovati s nečim što je za 99% ovih 6.500 ljudi totalna nepoznanica. Sve se nešto mislim, kako se podsmjevamo ljudima koji sve bitne podatke drže u svojim tekicama, jer su tako naučili prije trideset godina, kada su počeli raditi i za njih su njihove teke glavni izvor svega i ne bi ih se odrekli nizašto, da će tako isto biti sa našim tabelicama u excelu i da će neke nove generacije o nama pričati kao o matorcima koji podatke drže u glupom excelu.

Nakon podužeg uvoda koji nema veze sa mojom današnjom temom, ali objašnjava moje odsustvo iz blogerskih druženja i nedostatak postova na mom blogu, počinjem... Danas sam htjela pisati o kućanskim poslovima i o potrebi svake žene da ima ispomoć u kući, naravno pod uvjetom da obitelj to sebi može priuštiti. Nedavno je Tracy na svom blogu pisala o vremenu koje utroši prosječna američka žena na kućanske poslove i vremenu koje utroši prosječna talijanska žena na iste te poslove. Nikako se ne bih mogla uklopiti u taj američki obrazac. Ja naprosto mrzim sintetičke posteljine, stoljnjake, papirnate i plastične tanjure, a najviše od svega mrzim polugotovu i gotovu hranu. Volim da mi je u stanu sve čisto i svijetlo. Volim parket koji se sjaji, volim besprijekorno čiste radne površine u kuhinji i sjajne sanitarije. Naravno da nemam 21 sat sedmično za te poslove. I dolazim do toga da tvrdim da svaka žena treba imati ispomoć u kući.

Pitanje je kako ćete organizovati tu pomoć, za koje vam je poslove potrebna, koliko puta mjesečno ili sedmično će dolaziti. U Sarajevu postoje agencije koje će vam na vaše traženje poslati kućnu pomoćnicu koja je slobodna u terminu koji vam odgovara. Sat njenog rada je 8 maraka, koliko agencija uzima sebi ne znam. Ali u Sarajevu, kao uostalom i u drugim našim gradovima, od kada je svijeta i vijeka, postoje žene koje rade po kućama. Preporuke se prenose preko prijateljica ili kolegica ili su jednostavno te iste žene radile i za vaše mame. Meni se, iskreno, više sviđa ovaj neformalni servis, mada priznajem, da se ponekad pitam pošto ista žena radi i kod mene i kod mojih prijateljica koliko se tu šire tračevi. Zapravo se tračeva panično bojim. Znam da one ulaze u stanove spram kojih je moj “apoteka”. Znam da ulaze u stanove u kojima su odjeća i čarape razbacani po svim sobama, u kojima se puši, a neispražnjene pepeljare se nalaze od WC-a do kuhinje i to po nekoliko njih. Kod mene je takvo stanje stvari nezamislivo. Prvo što uradim ujutro je da osvježim posteljinu na balkonu, a zatim je složim i sve lijepo zategnem. Nepospremljeni kreveti su za mene blagi užas i podsjećaju me na bolest i bolnicu. U mom stanu nikada se neće naći razbacana odjeća, prljavi veš je uredno odložen u korpe za tamni, za šareni i za bijeli veš. Pa zbog čega onda strahujem da ću biti predmet trača? Pa bojim se da će komentarisati koliko je prašine na vrhu ormara obrisala, koliko mrlja sa parketa uklonila. Glupo??? Valjda...

Za koje mi poslove treba pomoć, kada već mnogo toga radimo sami (poslovi su podjeljeni prema sposobnostima i snazi)? Evo ovo su neki od najmržih mi poslova za koje mi je mjesečna pomoć neophodna:

• Pranje prozora
• Čišćenje pločica u kupatilu
• Čišćenje pločica u kuhinji
• Peglanje damastnih posteljina i stoljnjaka (čudo jedno koliko je to teško ispeglati, ali za svaki svečani ručak moram imati taj divni stoljnjak od damasta i odgovarajuće salvete)
• Pranje vrata u svim sobama
• Čišćenje hladnjaka
• Čišćenje pećnice

Tracy je u svom članku spomenula Talijanke. Te žene su izgleda naprosto lude za glancanjem. Nikakvo čudo da im je tržište odgovorilo prekrasnim proizvodima koji će utoliti njihovu glad za perfektno čistim domom. Pogledajte te silne Pronto proizvode. Ja ih obožavam. Imate posebne za parkete i laminatne podove, posebne za čišćenje drvenog namještaja plus sredstvo sa pčelinjim voskom za glancanje namještaja, imate sredstvo za čišćenje mramornih podova, pa zatim sredstva za čišćenje prašine, razne četkice i krpice za prašinu sve to pod oznakom Pronto. Pronto je naravno proizvod neke od globalnih korporacija, a kome je namijenjen najbolje govori naziv.

Neki dan sam pročitala u Jutarnjem listu kako su sva ta hemijska sredstva za čišćenje opasna jer su potencijalno kancerogena. Po smradu Domestosa i Cilita u to ne treba sumnjati. A i ne djeluju kao na reklamama, tako da imate više štete nego koristi od njih. Ja opet padam na sve to, ali ipak su mi najdraža Ajax sredstva. Sa mirisom bugarskih ružičnjaka, lavande u poljima Provance, svježinom Alpa, mirisom jorgovana ili božura, zelene jabuke ili svježeg limuna, Ajax je neodoljiv (naročito ovi cvjetni mirisi).



Nisam isprobala ocat niti sodu bikarbonu kao sredstvo za čišćenj, jednako tako sumnjam i da hoću. Nisam čula živu riječ pohvale za učinkovitost ovih sredstava i zapravo sam skrenula sa teme i odlutala u neke druge vode pa se vraćam na svoj kurs.
Dakle, nemam dvojbi žena koja će mi pomoći u kući mi je potrebna, dapače neophodna. Kako ne volim sjediti dok mi se neko mota sa krpama oko mene to znači i da ću je angažovati onda kada niko nije u kući. Ja to uradim petkom kako bi mogla uživati u vikendu sa sa spoznajom da mi je kuća besprijekorna i da se mogu posvetiti aktivnom odmoru sa porodicom. Nije pravilo, ali ne bi li trebalo ostaviti ženi koja će vam doći i pospremiti stan nešto da može prezalogajiti i odmoriti se? To pitanje riješila sam finim prhkim kiflicama i pilećim medaljinima “Mc Donalds style”

Pileći medaljoni “Mc Donalds” i pečeno povrće



Pileći medaljoni su vrlo zgodna stvar i vrlo popularna. Ukusni su topli sa prženim krompirićima, ukusni su hladni sa pečenim povrćem ili rižom. Mogu se zapakovati u Tupperware posudice i ponijeti na piknik, pa se onda mogu iskoristiti za sendvič. Zapravo jedini problem sa njima je to što su tako dobri da im je teško odoljeti u bilo kojoj od predloženih kombinacija.

Činjenici da su mali i da vrlo brzo uhvate koricu, a da im sredina može ostati sirova sam doskočila, vidjet ćete kako...

Sastojci:

• 400 g fileta pilećih prsa
• 1 malo jaje
• 50 g brašna
• malo mlijeka
• sol
• papar
• krušne mrvice svježe pripremljene (poželjno od miješanog kukuruznog kruha)
• 1 žlica instant palente
• ulje za prženje

Priprema:

1. Kruh (po mogućnosti miješani kukuruzni) narezati na šnitice i posušiti u pećnici zagrijanoj na 120 stepeni oko 5 – 8 minuta, a zatim ih usitniti u multipraktiku.
2. Pileća prsa narezana na veće komade kuhati oko 15 minuta. Ohladiti i izrezati na manje komadiće veličine medaljona.
3. Od jaja, brašna i mlijeka napraviti smjesu nešto gušću od smjese za palačinke. Posoliti i po želji dodati malo papra.
4. Pomiješati mrvice sa palentom, a po želji dodati i malo naribanog tvrdog sira poput livanjskog ili parmezana.
5. Medaljone uvaljati u smjesi za pohanje, a zatim u smjesu od mrvica i palente.
6. Zagrijati veću količinu ulja u dubokoj tavi. Kada temperatura dostigne blizu 180 stepeni spuštati medaljone i pržiti ih sa obje strane dok se ne dobije lijepa korica. Budući da su već gotovi, nemate bojazni da će ostati nepečeni.
7. Vaditi medaljone na pripremljene papirnate salvete da se odstrani višak masnoće, a zatim ih poslužiti po želji.
A moja želja je bila da medaljone oslužim uz pečeno povrće jer i ono je ukusno hladno, jer se i ono može poslužiti kao dodatak u sendviču itd...

Potrebno:

• 1 veliki patlidžan
• 2 crvene paprike
• 1 zelena paprika
• 2 tikvice
• 2 mlada krumpira
• 2 žlice maslinova ulja
• 2 žlice ocata
• 1 žličica soli
• papar

Priprema:

1. Mladi krumpir skuhati u ljusci, a zatim ga ohladiti i narezati na sitne kockice.
2. Patlidžane i tikvice narezati na kockice i posoliti. Cjedaljku obložiti gazom i staviti posoljeno povrće. Ostaviti da odstoji oko sat vremena, a zatim istisnuti svu tekućinu.
3. Narezati paprike na trakice.
4. U tepsiju ili đuvečaru pomiješati kuhani krumpir i narezano povrće, posoliti i dodati papra po želji. Posuti maslinovim uljem i staviti da se peče u pećnici zagrijanoj na 180 stepeni.
5. Povrće peći oko pola sata, a zatim ga izvaditi i preliti ocatom. Ostaviti da se ohladi i poslužiti.


Zabrinuti za zdravlje i svi koji preferiraju ili su se iz bilo kojih razloga opredijelili za zdravu prehranu mogu se utješiti da je ovo povrće lagano i zdravo. Majonez neka ostave ovim nesavjesnima, Prijatno!

Kao što sam već napisala i ova prekrasna ukusna piletina (ah, tako omiljena) i povrće mogu se iskoristiti u snedviču. Sendvič se može ranije pripremiti i umotasti u foliju za održavanje svježine, što će svakako sačuvati pecivo od isušivanja, a možete sve ostaviti u hladnjaku i prepustiti ženi da ga sam anapravi po vlastitom guštu.



Podrazumjeva se da u hladnjaku imate i razne sireve, krem sir namaze, majonez, ketchup, razne dresinge i umake i sendvič se zaista može složiti kako ko voli. Osobno nisam ljubitelj majoneza, a još manje ketchupa ili salatnih dresinga na kruhu (ali neko i to jede i voli), od svih zala, majonez mi se učinio najmanjim, pa je tako i ovaj sendvič sa majonezom.


Sendvič po želji možete prethodno zagrijati, a zatim dodati prilog, odnosno namaz. Prijatno!

Fine kiflice



Vaša pomoćnica u kućanskim poslovima zasigurno će nakon napornog rada poželjeti popiti kaficu, a bilo bi zgodno da joj ostavite i neki fini suhi kolač.
Realnije je, naravno, da će žena jedva dočekati da ide svojoj kući da se lijepo istušira i odmori, ali ja sam spremila ove kiflice upravo za Nju. Nisam znala kako da ih nazovem jer su to obične prhke kiflice, ali stvarno FINE – pa evo ih fine kiflice.

Sastojci:

• 125 g maslaca
• 40 g šećera
• 1 jaje
• 300 g brašna
• 2,5 g suhog kvasca
• 1 žlica kiselog vrhnja
• 2 – 3 žlice mlijeka
• nadjev od marmelade ili nutelle
• šećer u prahu za posipanje

Priprema:

1. Maslac sobne temperature narezati na komade i pjenasto izraditi sa šećerom.
2. Dodati i umiješati jaje.
3. Pomiješati brašno sa kvascem i dodati u prethodnu smjesu. Dodati i umiješati vrhnje i malo mlijeka, pa izraditi tijesto.
4. Izrađeno tijesto omotati plastičnom folijom i ostaviti u hladnjaku da se polagano diže oko 2 sata ili više.
5. Hladno tijesto razvaljati rezati trokute. Na svaki staviti po žličicu ili dvije nadjeva i fino zamotati u kiflicu.
6. Pećnicu 15 – 20 minuta prije pečenja zagrijati na 180 stepeni. Poredati kiflice na pleh obložen papirom za pečenje i ostaviti ih 15 minuta da stoje na toplom.
7. Peći kiflice u zagrijanoj pećnici oko 15 minuta, a zatim ih vruće uvaljati u šećer u prahu. Ostaviti kiflice u posudi sa šećerom u prahu dok se sasvim ne ohlade, a zatim ih pohraniti u čvrsto zatvorenu metalnu kutiju.



I na kraju svega ostaviti poruku:“Draga N. Piletina je u hladnjaku, a imaš i pečenog povrća. Kruh je u kutiji za kruh na radnom prostoru. Lijevo. Napravi sendvič ili šta već želiš, odaberi namaz koji najviše voliš. U kutijici su ti kiflice, a kafa je u kredencu. Kiflice su spremljene posebno za tebe i naljutiću se ako se ne poslužiš. Najljepše ti hvala na trudu i zalaganju, S”


...prijatno i vama ma gdje bili:-)