nedjelja, rujna 25, 2011

Prva soba sa pogledom na more – Istra

Gdje sam bila cijelo vrijeme? Kako se vratiti?


Moj posljednji post je od 28. svibnja. Četiri mjeseca! Zar je već toliko prošlo? Auuuu....
Pa gdje sam bila i šta sam radila? Ništa spektakularno (na žalost). Šta me je spriječilo da se javljam i pišem?

Prvo je posao, koji mi ispunjava ne samo cijeli radni dan (što je uredu), već uzima i dobra dva sata više (što nije uredu, jer se osjećam da sam ja ona jedna koja radi za ono dvoje koji primaju plaću, a samo dolaze na posao).

Drugo je moja nova igračka (i preokupacija). Poput kakve tinejdžerke totalno sam se vezala za iPad. Ne samo da sam se vezala za elektroničke knjige kojih imam tridesetak i prekrasne aplikacije National Geographica (50 Places of Lifetime), Beautiful Planet, World Window, LIFE Wonders of the World, , već i avanturističke igrice koje su poskidale Zara i Hanah. Naravno tu su i kulinarske aplikacije (nisu loše, ali su mi naši blogovi draži).



Sada se treba vratiti. Nastavit ću tamo gdje sam vas ostavila, nastavit ću priču o našem Soliteru. Nakon što sam prošla kroz kuhinje četiri bratska naroda i dobre komšije (susjeda), evo me na petom katu.

Susjed s petoga kata ima pogled od gore,
jedan prozor na zapad, drugi prozor na more.
Da se ne bi opekel, nikad niš bu rekel, to je najbolje...


Pozivam vas da sa mnom otkrijete čari istarske kuhinje.

Priznajem da je mnogo stvari koje me sprječavaju da napišem prisan post o istarskoj kuhinji. Zbog toga vas molim da mi ne zamjerite na eventualnoj bezličnosti današnjeg pisanja.

Moj jedini dodir sa Istrom je posjeta Opatiji, Puli i Poreču pradavne 1988. godine. Teško da sam tada očarana "pravim" talijanskim pizzama atnkog tijesta i bogatog nadjeva, i na vrlo ograničenom budžetu mogla probati nešto od autentičnih istarskih delicija. A iskreno teško bi neka djevojka od šesnaest izabrala tartufe umjesto pizze.

Sa svakodnevnim životom, bilo suvremenim ili iz povijesti, u Dalmaciji, Zagorju, Slavoniji, Podravini ili Zagrebu imala sam se prilike upoznati kroz literaturu, kroz filmove, legendarne TV serije. A Istra??? Jedino što mi pada na pamet je Vježbanje života. Imate li vi neku ideju, preporuku?

Očekujući vaše komentare i preporuke, vratit ću se kuhinji i predstavljanju recepata koje sam odabrala.

U istarskoj kuhinji osjetimo utjecaje naroda koji su tu prolazili i obitavali. Prepoznajemo u njoj venecijanske, germanske i slavenske utjecaje, koji se susreću i spajaju na ovom zelenom poluotoku tvoreći jedinstvo koje nas ne može ostaviti ravnodušnim.

Mada je istarska kuhinja i mediteranska i kontinentalna, ja sam se odlučila za "plavu" kuhinju (uglavnom).

Pljukanci sa pršutom i rikulom



Istinski uživam u finim stvarima. Jedna od njih je i pršut. Komad sira iz mijeha, dvije šnitice livanjskog ili paškog sira, tri poput papira tanko rezane šnite pršuta i to je za mene bogovska večera. Sušen na buri istarski i dalmatinski pršut delicije su kojima se susjed sa petog kata s pravom ponosi.

Poznato je da sam veliki poklonik tjestenina svih oblika, a posebno domaće. Fuži, pljukanci , pasutice, ravijoli neki su od oblika karakterističnih za Istru. Jedu se uz dodatak umaka, gulaša ili tek samo posute sirom.

Bilo da je pršut istarski, dalmatinski ili hercegovački, običavam ga jesti kao hladno predjelo i tek rijetko on završi sa jajima ili tjesteninom. Ovaj put ne žalim što sam isprobala recept koji vam preporučujem.

Sastojci:


Za pljukance (za 400 g tjestenine):


* 220 g brašna
* 1 jaje
* 125 ml vode
* ½ žličice soli

Za umak:


* 150 finog istarskog pršuta
* 100 g rukole
* 125 ml vrhnja za kuhanje
* ribani sir za posip

Priprema:


1.Od brašna, jajeta, vode i soli zamjesiti tijesto. Pokriti krpom i ostaviti da stoji oko pola sata.
2.Podijeliti tijesto na dva dijela i od svakog napraviti tanki valjak. Rezati komadiće dužine oko dva cm, i svaki istanjiti na krajevima tako da izgleda vretenasto.
3.Kuhati tjesteninu 15 minuta u većoj količini blago posoljene vode, a potom ocijediti.
4.U međuvremenu dok se tjestenina kuha spremiti umak. Pršut nasjeckati na tanke rezance i propeći na suho da se uhvati korica. Dodati opranu, natrganu rukolu i vrhnje i pustiti da zavri.
5.U pripremljen umak dodati ocijeđenu tjesteninu i umiješati.
6.Servirati toplo, po želji posuto ribanim sirom.


Fuži sa tartufima



Slaba sam na hranu intenzivnog mirisa. Sirevi koji drugima smrde meni mirišu i najradije upravo takve jedem (nije da ne volim Ementaler, ali su mi draži prezrela Gouda, trogodišnji Parmigiano, paški ili "buđavci"). Slična je stvar sa tartufima. Kada otvorim teglicu duboko udahnem, mmmmm... A tartuf je kralj istarske gastronomije, s pravom.

Nudim vam recept sa tartufima koji će svima biti pristupačan i prihvatljiv. Probajte tartufe dodati fužima, tradicionalnoj istarskoj tjestenini.

Sastojci:


Za tjesteninu:


* 250 g brašna
* 100 ml vode
* 1 jaje
* sol

Dodatno:


* 60 g sjeckanog crnog tartufa
* malo ulja u kojem su konzervirani tartufi (ili ulja sa okusom tartufa)

Priprema:


1.Od brašna, jajeta, vode i soli zamjesiti nešto tvrđe tijesto i ostaviti da stoji pola sata.
2.Razvaljati tanko i rezati kvadratiće. Kvadratiće sastaviti na krajevima i nizati na pletaću iglu. Ostaviti još pola sata ili duže da se malo posuši.
3.Kuhati u većoj količini posoljene vode do 8 minuta, a zatim ocijediti.
4.Podijeliti u četiri porcije, dodati sjeckane tartufe i malo ulja.


Šta mogu kad ovako fino miriše. Probajte vi napraviti dobru fotku ovako mirisnog jela...


Fritura od gavuna, lignji i kozica na rikuli





Pogledat ćemo sada na plavu stranu. "Frigano more" primjer je primorskog fast fooda. Šta još reći, ostaje vam da isprobate.

Sastojci:


* 400 g rukole
* 20 ml maslinova ulja
* 400 g gavuna
* 300 g kozica
* 300 g očišćenih malih lignjica
* brašno
* ulje za prženje

Priprema:


1.Rukolu oprati ocijediti i popržiti na maslinovu ulju.
2.Ribice, kozice i lignjice narezane na kolutiće uvaljati u brašno i naglo popržiti na dobro zagrijanom ulju. Ocijediti od viška masnoće i servirati na rukoli.


Labinski slatki krafi



Sigurno će vas zbuniti naziv. Na slici je očito tjestenina, nisu krafni. Ali i nije riječ o krafnama, već o krafima, slatkim ravijolima.

Ovi su krafi izazvali pravo oduševljenje kod mojih, pa vam ih mogu preporučiti. Od same pomisli na raskošnu aromu nadjeva proradi mi apetit. Ah, ja tako VOLIM tjesteninu. Ispostavlja se i slatku...

Sastojci:


Za tijesto:


* 300 g brašna
* 2 jaja
* soli na vrh noža
* vode po potrebi

Za nadjev:


* 350 g skute
* 4 jaja
* 125 g šećera
* srž iz pola mahune vanilije (dodati u šećer u prahu)
* 20 g mljevenog šećera
* 50 g rastopljenog maslaca
* 100 g suhog grožđa
* korica 1 limuna
* malo mljevenog muškatnog oraščića
* 2 žlice ruma
* ribani sir za posipanje

Priprema:


1.Prosijati brašno i napraviti udubinu u sredini. Dodati sol, jaja i vode koliko je potrebno da se dobije glatko i ne pretvrdo tijesto. Ostaviti da stoji oko pola sata.
2.Pomiješati sir sa jajima, šećerom i šećerom u prahu u koji se prethodno doda srž iz mahune vanilije u glatku smjesu. Dodati suho grožđe prethodno namočeno u rumu, limunovu koricu, muškatni oraščić i na kraju rastopljeni maslac i sve dobro umiješati.
3.Tanko razvaljati tijesto. Šoljicom za crnu kafu vaditi okrugle oblike. Na polovinu oblika dodati nadjev i poklopiti praznim oblikom. Stisnuti na krajevima kako nadjev ne bi iscurio za vrijeme kuhanja.
4.Kuhati u slanoj vodi desetak minuta. Ocijediti i složiti na platnenu krpu da se posuše.
5.Gotove posuti ribanim sirom.


Istra je čuvena i po vinima i uz ova jela možete odabrati neko od vina. Prijatno!